Ovih dana se po medijima piše o obraćanju predsjednika nekoliko političkih stranaka vrhovnom poglavaru i vrhovnom muftiji Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Reisu-l-ulemi dr. Husein ef. Kavazoviću o određenim pitanjima političkog karaktera a koja u sebi sadrže određene kritike i sugestije samom Reisu-l-ulemi.

Posmatrajući slijed događaja, opravdano se može reći da ovo predstavlja unaprijed smišljeno i programirano postupanje dotičnih i to u vrijeme još uvijek nezvanične predizborne kampanje.

U principu, naučeni smo da se našim vjerskim predstavnicima i autoritetima obraćamo sa blagim riječima i riječima poštovanja punim. Nažalost, onome čemo smo svjedočili prethodnih dana nije bilo u skladu sa tim principom.

Ne ulazeći u političke teme, koje su same po sebi uvijek diskutabilne i prožete raspravom i (kontra)argumentacijom, ovdje ćemo se osvrnuti na pitanje iz naslova.

Podsjećanja radi, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedina organizovana institucija Bošnjaka koja ima tradiciju postojanja od skoro jednog i po stoljeća. Vrhovni autoritet Islamske zajednice je Reisu-l-ulema, a to je institucija koja postoji još od imenovanja prvog Reisu-l-uleme 1882. godine. Reisu-l-ulemi je tada uručena menšura od Šejhu-l-islama iz Carigrada, sjedišta Osmanskog carstva, u ime halife – sultana. Islamska zajednica je uspjela opstati tokom turbulentnih vremena Prvog i Drugog svjetskog rata odnosno perioda Austro-Ugarske monarhije, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, FNRJ i SFRJ te sačuvati svoju posebnost kao krovna institucija muslimana u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Hrvatskoj i Sloveniji.

Kroz historiju, mnoge vlasti, posebno autokratske, su pokušavale pod svoju kontrolu staviti Islamsku zajednicu i njenog Reisu-l-ulemu. Zašto? U suštini, zato što Islamska zajednica okuplja veliki broj vjernika koji su građani države, njeni poreski obveznici i, u današnje vrijeme, glasači na izborima. Tako su ti vjernici potencijal na koji realno utiču autoriteti Islamske zajednice. Međutim, u demokratskom sistemu u kojem živimo, ili mu težimo, važi princip sekularne države što podrazumjeva, između ostalog, i odvojenost vjerskih zajednica od države. To je zakonsko načelo o slobodi vjerskih zajednica i slobodi vjeroispovijesti svakog građanina ove zemlje. Pa ipak vlasti i političke stranke žele imati „blizu“ donosioce odluka u Islamskoj zajednici.

Imajući u vidu značaj Islamske zajednice te činjenicu da Bošnjaci nemaju jedinstven stav i nastup, Reisu-l-ulemu treba sačuvati uvlačenja u političke razmirice koje mogu imati samo negativne posljedice. Naši neprijatelji su već raspametili Bošnjake i razbili ih u desetine stranaka i međusobno zavadili. Tako naša Islamska zajednica i njen poglavar stoje kao bedem i svjetionik naše opredjeljenosti za slobodu i nadu u bolje sutra i opstanak islama i muslimana na ovim prostorima.
Naravno, svako poslije posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda alejhi sselam je podložan kritici svog rada, posebno izabrani predstavnici. Ali način na koji se to radi mora biti u duhu islama i savjeta Poslanika Muhammeda alejhi sselam. Na način da se ide sa namjerom da se stanje stvari popravi a ne nered pravi.

Uprskos svim pritiscima i ucjenama, Islamska zajednica čvrsto stoji na putu institucionalnog i organizovanog okupljanja Bošnjaka muslimana u domovini, domovinskim zemljama i dijaspori. Reis-u-ulema je naš vjerski autoritet broj 1! Islamska zajednica je naša okosnica u radu i djelovanju za dobrobit države i Bošnjaka muslimana ma gdje bili!

Reisu-l-ulemi se možemo obraćati samo i isključivo sa riječima poštovanja punim! Tako se mora postupiti. To je red, to je pravilo, to je naša tradicija i naša kultura ophođenja prema našim prvacima.

Svaki drugačiji odnos i ponašanje prema našem glavnom vjerskom autoritetu, pogotovo ako dolazi od Bošnjaka koji su deklarisani muslimani i članovi Islamske zajednice, znači skrnavljenje i grubo kršenje spomenutog islamskog principa i svojevrsni atak na krovnu vjersku instituciju Bošnjaka.

(Saff.ba)